Murder Ballads

I had a dream, Joe

24.03.2017.

Igor Varga, „Mart”

Mart su ulasci sebi pod kožu.
Mart su ulasci tebi pod kožu.
Mart su razgovori u četiri oka,
psalmi na tvojim rukama,
čekanja na peronima,
klinci iz Avganistana u parku kod autobuske
kojima si kupovala čokolade,
mart je lavor tvog smijeha kojim sam se umivao,
zalogaji tvojih obraza,
mart je Tamiš,
Dunav,
Dorćol,
Jadran,
mart je prijepodnevno sunce,
zalasci,
neonska svjetla,
otisci novih osvajača,
okrnjeni zubi krajolika
koje smo zajedno učili da volimo.
Mart si ti gola i bosa.
Mart je
gubljenje glave,
gubljenje sebe,
mart je 1418 kilometara gubljenja nas.

23.03.2017.

The Wish

Remember that time you made the wish?
 I make a lot of wishes.

The time I lied to you
about the butterfly. I always wondered
what you wished for.

What do you think I wished for?
I don't know. That I'd come back,
that we'd somehow be together in the end.

I wished for what I always wish for.
I wished for another poem.

23.03.2017.

The Butterfly


                            Look, a butterfly. Did you make a wish?

                            You don't wish on butterflies.

                            You do so. Did you make one?

                            Yes.

                            It doesn't count.

22.03.2017.

To do a dangerous thing with style is what I call art

Style is the answer to everything.
A fresh way to approach a dull or dangerous thing
To do a dull thing with style is preferable to doing a dangerous thing without it
To do a dangerous thing with style is what I call art

Bullfighting can be an art
Boxing can be an art
Loving can be an art
Opening a can of sardines can be an art

Not many have style
Not many can keep style
I have seen dogs with more style than men,
although not many dogs have style.
Cats have it with abundance.

When Hemingway put his brains to the wall with a shotgun,
that was style.
Or sometimes people give you style
Joan of Arc had style
John the Baptist
Jesus
Socrates
Caesar
García Lorca.

I have met men in jail with style.
I have met more men in jail with style than men out of jail.
Style is the difference, a way of doing, a way of being done.
Six herons standing quietly in a pool of water,
or you, naked, walking out of the bathroom without seeing me.


21.03.2017.

TELESCOPE by Louise Glück


There is a moment after you move your eye away
when you forget where you are
because you’ve been living, it seems,
somewhere else, in the silence of the night sky.
You’ve stopped being here in the world.
You’re in a different place,
a place where human life has no meaning.
You’re not a creature in body.
You exist as the stars exist,
participating in their stillness, their immensity.
Then you’re in the world again.
At night, on the cold hill,
taking the telescope apart.
You realize afterward
not that the image is false
but the relation is false.
You see again how far away
every thing is from every other thing.



21.03.2017.

It all came out the wrong way

20.03.2017.

Ima mesta koja bi mi mogla postati cilj, pa čak i smisao života


Otkad znam za sebe, tražim mesto gde ću se osećati kao kod kuće. Gde ćemo jednoga dana moći da živimo. Putujem, tako, čisto da bih razgledao planetu, kao kad ideš da iznajmiš stan. Ima mesta koja bi mi mogla postati cilj, pa čak i smisao života, mesta koja ulivaju poverenje u jednu moguću budućnost.

Jedan park u Vizbadenu, gde sam gledao decu kako igraju fucu; bilo je toplo dok sam sedeo na travi.

Jedna crkva u Krakovu, osvetljena noću, koju sam fotografisao.

Brežuljak kao iz detinjstva, u Sivergu ili Aecu, gde su se ovce raspršile kao bele tačke po tamnozelenoj podlozi.

Jedan mali trg u Piranu, maloj slovenačkoj Veneciji s roze i belim kućama, odakle se vidi svetlucav odraz brodića na Jadranskom moru.

Drugi jedan park, bukureštanski Kišmigiju, gde sam, pijan, razgovarao sa jednim rumunskim mačorom.

Ili letnji vrt Petra Velikog u Petrogradu, uz pivo na kamenoj klupi, okružen baroknim fasadama zgrada, okrečenih u žuto kako bi čovek imao utisak da je vreme lepo, a onda oni preveliki trgovi, i Neva, zaleđena, pa se prelazi pešice.

Voz što juri na jug, i jedna mala devojčica koja je, napućivši se, nabranih obrva, zaspala na mom ramenu, grickajući palac.

Pun mesec usred bela dana, nataknut na šiljak televizijskog tornja, na prostranom ledenom nebu u Rigi.

F.B.

19.03.2017.

❤ ❤ ❤


Ben: Daddy I've got two balls
Batdad: I used to have two balls
Ben: What happend?
Batdad: I married your mom

19.03.2017.

Fusnota o stvaranju masa

Neki ljudi su mladi i ništa više,
a neki ljudi stari i ništa više,
a neki ljudi ni stari ni mladi i samo to.
I da muve nose odeću i sve zgrade izgore u zlatnoj vatri,
da se nebo zaljulja kao trbuh striptizete
i sve atomske bombe zaplaču,
neki bi ljudi bili mladi i ništa više,
a neki ljudi stari i ništa više,
a ostali bi bili isti
ostali bi bili isti.
Ono nekoliko drugačijih dovoljno brzo uklanja policija,
ili njihove majke, njihova braća, ostali;
i oni sami.
Sve što ostaje
ono je što vidiš.
Teško je.

17.03.2017.

Budućnost - M.K.


Tko kaže da budućnost nije predvidljiva?
Da se budućnost možda nije već dogodila?
Za deset, dvadeset ili trideset godina od sad
Ustat ću ujutro, srednje rano
Skuhati kavu
Letimično nešto pročitati
Pisati bez glave i repa
U rokovnik upisivati što moram obaviti koji dan
Još više stvari nego sad jer ću još brže zaboravljati
Sjediti za stolom u kuhinji
Bez radne sobe u koju bih se mogla povući
Žaliti zašto ne idem vani trčati
I zašto tratim sunčan dan
A onda se navečer pitati

Je li to to?
Je li to dan koji ću sutra ponoviti
I opet
I opet
Ponavljati ga godinama?
To je taj savršeni dan
Vrijedan tolikog, beskonačnog ponavljanja?

Raj ne postoji
Raj se stvara


Stariji postovi

Murder Ballads
<< 03/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031

Ljudi se gađaju riječima, njihove vilice se pomjeraju gore-dolje,
a ja zapravo ne volim riječi, samo ih trošim da ih što manje bude