Saudade, meu amor?

Imagination is an old soul.

17.11.2017.

Penis Blues - K.A.

I miss the penis.
I feel like a word with no vowels;
no one wants to pronounce me.

Woke up this morning,
looked around for my penis.

J'ai été dévasté;
le zizi, Je ne pouvais pas le trouver.

I would like to order a penis, please,
with dressing on the side.
Also, this soup could use a dash of penis.

Señor Plátano: ¿dónde estás?
Mr. Defile Me, where you at?

There's something lacking in the décor:
an artfully placed penis.

There used to be one, right over there.
Reading the paper, using a drill gun,
leaving socks on the floor.

Now there's a hole in my heart,
penis-sized.  Ohhhhh prostate

baby you up and gone.
Those ol' seminal vesicles done rambled on.

Corpus cavernosum,
mmmmm-ahhh—hmmm
ummmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmm

A penis has taken flight.
Probably gon' fly all night.

There's a flock of penises headed south.
Their cries recede over the distant car dealerships.

Over the darkened pleather interiors
and the stoned janitor, slopping his mop
in a bucket of dirty water.


* * *
When I was young, the penis crop was plentiful. Every year, a bountiful harvest. Then came hot flashes, mood swings, sleeplessness, and a long—very long—penis famine. Thus the first two sentences, which floated into my head one day. I remember being immediately pleased with my simile. I've been involved with the blues since I started playing harmonica about ten years ago, and since this was a quintessential blues theme, I let that lead some of the language, and I aimed for some end-rhyme. When I revisited the poem to write this essay, I took it out of one long stanza (the version published in American Poetry Review) and split it into stanzas that felt blusier.

For quite a while I wrote poems by hand in lined notebooks, even after switching to the computer for prose (it could better keep up with my brain). Now I use the computer for both; I keep the poem up top, and subsequent pages show random ideas and experiments as I fool around with stupid, ridiculous, and occasionally interesting language that I'll then import into the draft. Here are some of the saved notes from my drafts:


Mr. Love Load, where you at?
Goose gander

An air conditioner playing a harmonica.
Well daddy those penis blues got hold a me
penis penis penis penis penis

I feel like a miniature spaceship

I feel like a lepton
I feel like a bicycle left outside

how to get the geese in there earlier?
They could be crows, starlings?
A vulture?
my dropped glove.
There's a goose roasting on the stove.
I need a little spam in my inbox.

There's a flock of geese headed south.

There's a

Winter silence
on the penis-free sheets.

the distant car dealerships.
WA, Wa, wa.
Penis, you is no more for my mouth.

WA, Wa, wa. Then silence.
The silence of the penises.

The wintry silence of the penises.

Somewhere, in a field,
Penises gather and honk.

Like a lake with the penises penised out.
Like a desert

As when new snow has fallen,
Burying all the penises.

as when heavy snow has fallen
and the river is ice
beneath which no penises move.



I was stuck on the ending for about a year. I'd pull "Penis Blues" out of the folder, stare at it, fool around on the computer a little, and put it back. Because the readers of my work before it's published range from one to none, I have to rely on putting drafts away for long periods and trying to forget I wrote them. Then I hope I can be objective enough to see what they need. I work on what still interests me after the manic stage of blind, exalted love for the product of my genius wears off, and the prince has devolved to a slimey, bug-eyed amphibian.

Now I'm waiting out another protracted famine. It requires endurance, humor, and occasional murderous rage. The few good ones have been gobbled up already, and I steer clear of the blighted ones. Remember St. Anthony's Fire? Grain, infected with ergot.  Horrible pain, gangrene, terrifying hallucinations. I'd rather starve. There's nothing to do right now but sing the blues. As the song promises, some day my penis will come.

17.11.2017.

Čuvajte se Opasnog čovjeka!

                         
                         Mnoge od napisanih pjesama
                         pokušavale su dokučiti
                         njen odnos prema stvarima
                         koje okružuju njega
                         i koje ona jedva primjećuje.
                        Istovremeno, nije joj promicalo
                         nijedno pomjeranje oblaka.


Vojni je udar duše neiskorišten na dlanu. Kako namjeravaš dovršiti naumljeno? Zavist će te odvesti u uništenje, a ne do zvijezda. Umjesto da spavaš, dozvoljavaš da te zavede ljubav drugih prema trećima. Obnovi milimetre svog tijela dok još možeš. Ako postane nepodnošljivo voli ga iz mog ugla. Iskrena je to požuda, dizajnirana da te dokrajči kada to niko ne bude očekivao. Kad budućnost isčezne jedino za šta ćeš se moći uhvatiti biće moja ljubav, lažljiva i varljiva kakvima sve ljubavi postanu ako im ostavimo dovoljno vremena za finalni akt. Moja zavjera ne uključuje sažaljenje. Ona je uvježbana obmana, finalni akt terora, dok ogledala prestaju biti tvoj vjerni šaptač dijaloga. Moja osveta će strpljivo dočekati tvoj podbradak. Slava i moć otpadaju sa njega. Gule se sa tvoje kože da pripadnu gušteru koji na zidu posljednjeg utočišta vreba pospanog i ugojenog komarca. Usamljena je istina što nas je spojila da odustanemo - ti od sebe ja od tebe. Krajnje je vrijeme da se noć spusti na tropske oaze našeg ludila.

16.11.2017.

16 November 1922 José de Sousa Saramago


            When I think about it, I have no idea who you are,
                                but that's not important,
              what matters is that we care about each other.

Lisabon
Lisabon


16.11.2017.

Čuvajte se Opasnog čovjeka!


Basheskia je predstavio novi album OPASAN ČOVJEK – PJESME MEHMEDA BEGIĆA. Na albumu se nalazi 16 kompozicija koje sadrže većinu pjesama iz posljednje istoimene knjige čapljinskog pjesnika sa Kariba, jednog od najpriznatijih pjesnika moderne bosanskohercegovačke književne scene – Mehmeda Begića
 
Nakon EP izdanja iz 2015. Basheskia & Edward EQ – Savršen metak – Pjesme Mehmeda Begića, gdje je ovaj žanr spajanja muzike sa čitanjem pjesama prvi put isproban, novi LP Opasan čovjek je više od nadogradnje i nastavka. Opasni ritmovi i sanjalačke melodije iz kuhinje Basheskie, te lucidnost, nuklearne eksplozije i zagriženost Mešine poezije će vas odvesti do zvjezdanog neba satkanog od upitnika.




                                                         Možda te ipak probudim
                                                      da bih predočio
                                            drske zahtjeve svoje samoće.

16.11.2017.

Kapriciozna buđenja - I.V.


Jer znao sam šta volim:
dvanaest carinika koji te uvijek ogole
žamor djece u dvorištu
pančevačke ulice u kojima stanuje smrt
tvoje nesrećno djetinjstvo
savršene pokrete usana i zglobova
mađarsko groblje
sve tvoje hirove
čak i tvoja flertovanja sa drugima
vajanje parazita i tričavu tematiku srebrnjaka
stvari i ljude koje si prećutala
uvjerljivo
stvarno
i prelijepo
tvoj vječiti bijeg od svijeta
ali
kapriciozna buđenja
nisam znao da zavolim
nisam junak takvih filmova
„Ljudi se bude bez oružja”
pjevao je Raičković
ljudi se bude zaljubljeni
nagi
čisti
a ti nisi znala
da u svakom bijegu
arterije zaborave na smrt
a krvni sudovi nauče da vole
i nekoga drugog osim sebe.

15.11.2017.

fantastični element


„Pitam ja vas sada: šta se može očekivati od čoveka, od bića obdarenog tako čudnovatim osobinama? Zaspite ga svim zemaljskim dobrima, zagnjurite ga u sreću preko glave, da kao na vodi klobuci stanu iskakati na površinu sreće, dajte mu takvo ekonomsko blagostanje da ništa drugo ne mora da radi, osim da spava i jede kolače i brine se da se svetska istorija ne prekine – e, vidite, i tada će, taj isti čovek, iz puke nezahvalnosti i zbog paskvila učiniti neku gadost. Staviće na kocku čak i kolače i za inat će poželeti najštetniju glupost samo da bi sa svom tom pozitivnom razumnošću pomešao i svoj kobni fantastični element.“

14.11.2017.

Foolishness

14.11.2017.

Periskop Records


         Novi album - Basheskia "Opasan čovjek - pjesme Mehmeda Begića"
                                    od sutra na online kioscima ❤️


14.11.2017.

Knausgård

                              For the heart, life is simple:
             it beats for as long as it can. Then it stops.
                                 
                  Für das Herz ist das Leben einfach:
                       Es schlägt, solange es kann.

13.11.2017.

The Last Supper - A.B.


Jedno vrijeme htio sam biti slikar, o s kakvom sam
silinom maštao o rekonstrukciji Posljednje večere
na kojoj bi bila lica poginulih u obračunu centralne
vlasti sa odmetnutim komandantom, koji je u poljednjoj
fazi raspadanja od morfina i ostalih sredstava protiv
bola dao pobiti žrtvovane mladiće (niko nije bio
stariji od 30 godina) koji su krenuli da mu oduzmu vlast
i moć stečenu odvlačenjem ljudi na kopanje rovova.
Maštao sam o slici u kojoj njih trinaest (ja sam prema
nesreći ili zakonitoj slučajnosti od svih znao dvojicu
koji nisu bili muslimani, pa nisu sahranjeni u parku,
gdje se bijeli nišani ostale jedanaestorice) sjedi skupa.
Jedan od njih je, kasnije sam doznao, bio i moj rođak i
njemu sam, iako ga nisam znao, bio namijenio Isusovo
mjesto za stolom. Pažljivo sam proučavao Da Vincijevu
kompoziciju i nakratko bio iskreno zbunjen jednom
teorijom u kojoj je neki povjesničar umjetnosti iznio
da ih služi žena. Doista, nije se bilo lako uhvatiti s
tim problemom.

Sliku ste vidjeli, znate o čemu govorim: Isusa služi
Ivan, milog pogleda i androginog lica: kako sam zalazio
u teoriju, sve manje mi je bivalo jasno. Isus i Ivan
izgledaju kao ljubavnici; već sam zamišljao skandal u
kojem mene, slikara jedne velike slike, odnosno replike,
anatemizira ne samo Crkva, nego i cijela javnost jer
prikazujem Isusa - gaya, a k tomu se još izrugujem
poginulim ratnicima. Ako je to Marija Magdalena, kako
tvrde drugi uz mogućnosti da je bila trudna, bio sam u
nedoumici kako da pronađem ženski lik za svoju sliku.
A ako su oni jedno, što je isto jedna od teorija onda
niko nije na gubitku, pogotovo ne studenti i profesori
na gender studijama. Taj mi se problem učinio nerješivim,
pa je energija za repliku Posljednje večere nestala, mislim,
već, prije prvog snijega, koji ulice nakratko pokrije
prelijepom bjelinom.


Stariji postovi

Saudade, meu amor?
<< 11/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
2627282930

I'll be your woman with unwavering eyes. Aflame with the spirits and the mysteries of life. The hands of a healer and a samurai. I'll be your woman and you can be mine.

I'll be the gypsy on a path through the trees. The deal maker with front row seats. Who turns from the armchair and the picket line. I'll be your woman and you can be mine.

Not your princess, not your stallion- an ambiguous complex creature. Not your teacher, not your shivering doll- But hunkier than your neighbor. Not your mummy, not your daddy- I'm over being daddy. Not your stallion, don't you lay down- Get yourself a sailor.

I'll be the mirror where you are a queen. Your fellow magician of the waking dream. Hung with a hammer and a glass of wine. I'll be your woman and you can be mine.